Onomad dok sam setao ulicom, na cosku pokraj gimnazije, spazih covjeka sijede kose, kojeg sam zadnjih dana gledao na istom mjestu, kako sjedi sam za stolom terase kafica. Dok je prohladni jesenji vjetar unaokolo nosio lisce sa obliznjih kestenova odlucih se prici neznancu. Obavjesten sam da covjek, od skora svakodnevni posjetilac kafica, uvijek dolazi sam, kao i da je astrolog koji se kratko zadrzava u nasem gradu. Zbog dva zadnja razloga, brzopleto mu pridjoh i uz izvinjenje za uznemiravanje, predstavih mu se kao ljubitelj astrologije.

 Iako ga nenadano prekinuh u razmisljanju, vrlo pribrano i ljubazno sa blagim osmjehom, ponudio mi je da sjednem za sto. Osim vec pomenute sijede kose, prvo sto se moglo primjetiti na ovom covjeku tihog glasa i odmjerenih rijeci, bile su oci, sa vidno izrazenom sjetom. Iz razgovora saznah da se rodio i jedno vrijeme zivio u  Pljevljima, i to u vrijeme kada jedan grad mladom covjeku poklanja najvise sto mu za zivota pokloniti moze. 

Pricajuci o djetinjstvu, u kome je vaspitavan, ne samo od roditelja, vec i od komsiluka koje je pazilo na njega i pri "upadanju" u jabuke, kao i u nadgledanju svakog pogresnog koraka koji se kosio sa "propisanim normama"cesto bi odlutao ocima okolo, kao da je pokusavao jos jednom vidjeti sliku o kojoj je pripovjedao.Vjera koja radja sliku, bio je odgovor, koji mora da ima i vidi svaki astrolog, na pitanje sta razlikuje dobrog od loseg astrologa. Napomenu, da danasnji astrolozi od ulicne rasvjete ne mogu da primjete ni krovove vecih zgrada, a kamoli da priblize ravnodusni sjaj zvjezda, kao i da bolje "poznaju" upliv kojekakvih kvazara, nego sto su kadri pomisliti, sta je u stanju uciniti smjesak zaljubljenog djevojceta sto snagu odvaznih privlaci. 

Nastavi pricati o astrologiji, kao veoma kompleksnoj nauci, koja prije svega trazi svestrano obrazovanje sa urodjenim osjecajem za covjeka, za sve njegove velike i male probleme, pa mu se cini da se Tvorac poigrava sa sirotim astrolozima, trazeci od njih da podjednako dobro barataju i matematikom, fizikom, astronomijom, geografijom, kao i psihologijom, filozofijom, sve do primjesa narodnih predanja koje moraju znati razluciti, kao sto moraju razlikovati intuitivne bljeskove genija od isprazne price sarlatana. A kad spomenu Boga, saleci se rece, da je onog dana kada je odskrinuo vrata od riznice u kojoj tajna obitava, a sve u zelji priblizavanja zakona prirode covjeku, Bog se, posto mu je enigmatika uza specijalnost, poigra onako djeciji sa dragocjenim tovarom dok je padao na zemlju, i napravi takav dzumbus, da je nered u djecijoj sobi maciji kasalj u odnosu na ovu premetaljku. I ko bi rekao, opet bi po njegovom, jedan dio dade vjetru da raznese po prasumama Amazona, drugi dio u vidu kise pade posred Pacifika, treci dio povjeri zivotinjama na cuvanje , a cetvrti dio utka u tajnu piramida u Gizi, dok covjeku dade za pravo da se moze sluziti ovim znanjem, ukoliko prije toga otkrije vrhovnu tajnu zivota, tajnu da podjednaka kolicina dobra i zla cini ovaj svijet. Poslije ove recenice, naglo zastade, uzdahnu duboko i opet ocima "odluta"negdje daleko.  

Gledajuci kako iz pripovjedanja prelazi u neki drugi svijet samo njemu znan, pricini mi se, kako i njegovo lice dobija sasvim djetinji lik, lik zadovoljnog i umornog djecaka sto na spavanje posle igre odlazi. Ovo stanje potraja par sekundi, dok ga odjednom ne trze zagor djaka, koji su se vraca li iz skole. Iskoristih ovu priliku da ga upitam kako se on poceo baviti astrologijom. Sve dalje sto je ispricao ovaj cudni starac desilo se u jednom dahu, zato cu pricu nastaviti u prvom licu.  

"Sta sam ja znao sa 18 godina? Najkomplikovanija stvar koju sam do tada vidio bila je sara na bakinom puloveru. Mislio sam kako niko na ovom svijetu nije srecniji od mene, pogotovu od dana, kada sam imao rijetku priliku, da bas na ovom cosku, ugledam djevojku koja je veselo poskakivala vracajuci se iz skole. Kazem rijetku priliku, zato sto sam na uglu stajao sam, kada se ona pojavila , noseci knjige u ruci i smjesak na licu, preko koga je na momente prelazila drugom rukom, sklanjajuci kosu, koju joj je vjetar bacao u oci. Tih par sekundi, koliko je sve trajalo, sasvim jasno vidjeh izraz radosti na noj, izraz koji sam mislio da je upucen meni. (Ova slika potice od  Urana u znaku Vage u 3 kuci, inace vladara mog horoskopa-zaljubljivane po vjetru na cosku pored skole). A i kom bi drugom? Naivnijeg, a bogami ni zaljubljenijeg (sa pozamasnim stazom) u blizini nije bilo. 

Konacno sam tog dana dobio zasluzenu nagradu, iako je sve trajalo par sekundi, ali sasvim dovoljno da iz jednog polustidljivog pogleda zazivi prava bajka u mojoj masti. A bajka ko bajka, niti ima granice, niti stroge propise, a opet daje slobodu i moc, otvara neslucene svjetove i dozvoljava sanjivo sklapanje mozaika (Mjesec konjukcija Neptun u 4 kuci u Strelcu). Jedina joj je  mana sto trazi  previse akcije, postaje individua koja hocezaseban zivot, isuvise zeli spektakl, i ne samo dvorac, ona hoce dobar zaplet, zeli vise napetosti, kao i zle junake koji prave smicalice, zaboravljajuci katkad da postoji radi radosti vlasnika. Zeljela je da poraste, da se priblizi vise zivotu (Mjesec konjukcija Neptun opozicija Saturn). 

I bi sta bi. Kako je tih dana moja zemlja isla retrogradnije nego inace, tako su i mojim mislima postali bliskiji prosli dani. Vrijeme je odmicalo, dok sam ja obrnuto proporcionalno stigao u 19 vijek, mozda i 18, prije svega u literaturu tog vremena. Sta vise, aktivno sam zivotario uloge junaka iz tih romana. Nekim se slucajem nadjoh, poslije par mjeseci uzaludnog cekanja na ponovni susret sa djevojkom koja bajku stvori, u jednom rovu na ratistu u sred zime.(Preko Sunca u Vodoliji, vladara ascend. upravo je tranzitirao Saturn.)  

Dani su jos nekako prolazili, dok sam nocu, kada bih bio na strazi u jednom neobranom kukuruzistu po kome je bio snijeg napadao, pokusavao prisjetiti prijatelja, lijepih i losih trenutaka, ljudi i dogadjaja koji i nisu bili toliko bitni. Ovakav period, trajao je 15-ak dana, sve dok nisam dosao do kraja zanimljivih stvari o kojima sam razmisljao. Samo je 15 dana bilo dovoljno da mi prodje kroz glavu sve ono sto je stvarano 18 godina, iako dobro znam da sam i tih 18, bar trecinu protracio u mastanju. Odjednom se u mene pocela uvlaciti ne samo ona stvarna hladnoca, vec sam i pravu metafizicku studen osjecao. Nisam mogao pretpostaviti da se nesto slicno moze dozivjeti. Totalna blokada uma, jedno stanje bez razabiranja, i to meni koji sam smatrao da mi je od svega najlakse misliti. Po hiljadu puta sam pokusavao pronaci neku inspirativnu temu koja bi mi olaksala datu situaciju, ali sve se zavrsavalo bezuspjesno.(Tranzitni Saturn 0 Merkur). Postao sam ravnodusan. Par puta sam zaspao stojeci u rovu, iako sam s tim svjesno rizikovao zivot. A onda jedne noci se pocelo davati po 8 sati straze, i zajedno sa hladnocom, lijeno kao popodnevni dremez u moje misli je opet dosla ona, noseci sa sobom neku cudnu toplotu, (posto se napokon, Sunce iz Vodolije sjetilo sta ce u hladnoj noci obasjati, obasjalo je ono najljepse u mojem sjecanju- sekstil Mjesec 0 Neptun).

Odmah sam shvatio da moram pronaci nacin da je zadrzim sto duze, pozelio sam nastavak bajke. Ovdje je bajka imala sve uslove da zazivi punim intezitetom, a i tugljivosti  je bilo na pretek, dovoljno da se stvori ono sto nam se najvise dopada kod njih, (Sunce0 Merkur120 Saturn u veselim Blizancima) moc iz koje patnja prerasta u radost. Krenulo je tako sto su mi najzivopisnije slike koje sam ikada dozivio pocele vrzmati po glavi. Koliko sam se ja trudio da nastavim budan sanjati, toliko se nije ni ona branila kako to obicno cine djevojke pri susretu sa  momcima koji imaju nevaljale misli. Naprotiv, dozvolila je da povjerujem kako ce jednog dana biti moja. 

Poceli smo zivot u dvoje, svaku noc sa prvim sumrakom, eto nje donosi najtoplije napitke, najukusnije pite, bodri me, govori mi da nije vazno odakle i zbog cega sam tu, budi me ako pocnem drijemati sa slikama Partizanovih utakmica, cas me vodi na utakmicu protiv Rendzersa od 4-0, cas na kosarkaska finala gdje Divac i Drazen Petrovic skacu do neba od radosti, (Mars u 5 u Strelcu 60 Uran), a onda me povede u rano djetinjstvo, tacnije u jedno zimsko jutro kada sam sa djedom isao po badnjake za Bozic. 

Dok sam gledao ove slike iz rova, sjetih se kako mi je bilo nejasno dok sam u srednjoj skoli citao jednu cehovljevu pricu u kojoj jedan njegov junak place, dok u suton dolazi  u stepu, a iz daljine do njega dopire ratarska pjesma pomjesana sa mirisom pokosene trave i zovom zivotinja koje se na pocinak spremaju. Nisam ni slutio da sjeta moze zivot ukinuti, ukoliko se ne pothranjuje pravim vrijednostima. U revoluciju se moze ici praznog stomaka, ali bez idola, to nikome ne bih preporucio. 

A moja muza bi dolazila svake noci, obicno onda kada bi postajalo neizdrzivo hladno, zabavljala bi me, bas kao Aska vuka da je ne pojede, sluzeci se raznoraznim lukavostima sve dok joj ne bi obecao da necu zaspati do smjena straze. Jednom, dok je odlazila, i pored mog protivljenja da ostane sa mnom jos malo, rece mi, kako mora trknuti iza brda, da bi samo za mene malo pogurala Mjesec da izadje sto prije, kako bih mogao da je vidim u novoj haljini. 

Samo sto je otisla, pocese da padaju granate po polozaju takvom zestinom, da sam se istog trenutka vratio u zbilju, dok je bajka zajedno sa njom sklonjena na sigurno. Posle opste uzbune koja je trajala neko vrijeme dok granatiranje nije prestalo, izasao je pun Mjesec, a sa njim tisina i svo vrijeme ovoga svjeta. Vise se nikada nije pojavila onako jasna i razgovorljiva (Uran 90 Venera 0 Jupiter). 

Dani su prolazili, proljece je stiglo a sa njim i toplije noci. Strazarenja sam uvijek  pocinjao sa pogledom uprtim u Mjesec, cekajuci da se ona pojavi jos jednom, a onda kada bi zasao, ostao bih zagledan u zvjezde, trazeci je u njihovom odsjaju, spontano pripisujuci nase zajednicke  trenutke, svaki po jednoj od zvjezda, kao sto sam Mjesecu pripisao ili bolje reci zamjerio sto je skrio sa druge strane, strane koju nikada ne pokazuje prema zemlji. 

Rat se zavrsio, vratio sam se kuci. Sa mirnim danima dosle su nove obaveze, nailazile su neke druge djevojke sa kojim sam realnije provodio dane, dok su noci uvijek bile rezervisane za nju i za zvjezde, te Bozije glasnice koje me zajedno sa Mjesecom zarobise u zacaranu mrezu (MO 0 NE ) iz koje rijetko kada provirujem, strazareci u nadi da ce se Ona pojaviti. 

Dotle ucim od zvjezda, nekad sa vise, nekad sa manje uspjeha, smatrajuci da ako je njoj gore dobro sa njima, onda ni meni ne moze biti lose da sve to odozdo pratim, sanjareci resenje koje se krije negdje u njima, resenje koje se otvara samo onima koji ga istinski zele.Sta sam ja znao sa 18 god? Nista manje nego sto znam danas. Mustra sa bakinog pulovera raskrilila se po zvjezdanom nebu, tamo negdje iznad onog snjeznog kukuruzista, sve do ovoga coska pored gimnazije u koji gledam sa ocima mladica koji je ostario prije svakog vakta. 

Sta sam ja znao sa 18 godina,..., osim da je volim ? " 

 P.S.  Sa ovom malom pricom o svom srcu pozdravljam sve prijatelje i klijente sirom svjeta, koji sasvojim parcetom neba zive u mom sjecanju, cesto kao jedina i istinska radost koja mi nesto vise znaci u vrijeme kada metafizicka hladnoca 'oce da uzme i ono sto se nikada oteti nece.