Tamo gdje pitome livade kreću uzbrdo u hajdučiju, stoka pase pod ručnom, a trešnje i brabonjci se slobodnim stilom kotrljaju u doline, tamo gdje Ljubomir Simović zapinje kud god krene o usnule srpske i švapske šljemove, a Rajko Petrov Nogo uvrćući desni brk, povazdan sluša ljude kako niiščega pričaju o niočemu formom dugog pamćenja, tamo negdje od Suvobora i Maljena do Nevesinja i Leotara gdje seljak mora sve da zna o prirodi mistrijajući je iz jeseni i svog i čukundjedovog života,... - tu se Saturn u Devici komotno odomaćio, podjednako i kao mudrost i kao teorija i kao praktika. I nema bolje pozicije od ove za intelektualni stid i mjeru duha, i nema ni dubljeg a ni duhovitijeg i sažetijeg prikaza stvarnosti kroz slovo knjige, niti mudrijeg čovjeka koga je pragmatično naučilo pa i onda kad formalno nepismen jeste, jer svi okolo trajno zapisuju štagod on izusti. Tu je sve uprošćeno, nema praznog hoda, isprazne ideje a kamoli priče, a ni zapete i tačke pogrešno stavljene. Život kroz muku rada govori, a duh bez prigovora prihvata šta god se dogovore. Tu nema ni duge rečenice ni kratkog pamćenja. Ni siromašnijeg a gostoprimljivijeg seljaka. Ni radnijeg a zahvalnijeg čovjeka za tanku nadnicu. Ni većeg strahopoštovanja spram Boga i kad Zakon ne ispunjuju po Svetom slovu jer skromno poste vječno, zbog surove i neprestane oskudice koju najviše ljube dok nadmoćno spokojstvo iz prihvatanja života kakav jeste, poražava prolaznost i sitne zadjevice kao blagoslov.

Kao 9-ta kuća od Jarca, i kao 10-ta od Strelca, znak Devica kao prvi metafizički znak, sa Saturnom u njoj, jeste maksimum svetovnog i kao teorijsko filozofskog i kao logičko praktičnog pod plaštom, rekli bi urodjenog, prirodnog morala. To su srpski intelektualci, što diplomate što izgnanici, od Petrovića i Dučića do Crnjanskog i Pekića. Kao 6-ta kuća od Ovna vjeruje u neophodnost rada i slavi kao niko pregalaštvo govoreći da ako ne znaš šta je vrijedno onda pogledaj koliko se čovjek dugo mučio oko istjerivanja razne pošasti iz istog. Ako pak hoćeš da vidiš intelektualnu elitu jedne države, onda pogledaj trećom kućom od Raka sa Saturnom u njoj, koliki je tiraž pisaca poezije, ili Nin-a, odnosno koliko sličnog štiva postoji i koliko je Vlada palo pravilnim ukazivanjem odatle, a naročito jel urednik nezavistan od politike koju kreira tadašnji režim, što ćeš lako vidjeti ukoliko ima učestalih kritika nekog, poput rijetkog Mihiza. Isto tako kao 4 kuća od Blizanaca, Saturn u Devici, ako jeste vrijedan mislilac mora često da pogledne a samim tim i da se ogledne o prazan frižider koji mu je antikvitet više postao, pa se i sigurno mrzne u kakvoj udžarici i nerijtko spava u Politikinom magacinu na prašnjavim novinama, jer mora da bude prvi primjer skromnosti, poštenja, zahvalnosti, bez trunke samosažaljenja. To su svetovni podvižnici misaone okamenjenosti.

Istorija stvaranja remek dijela svjetske umjetnosti, uvijek je istorija dugih traganja za formom, a boljeg prikaza forme nema od Saturna ovdje položenog, jer i ono što često izgleda kao plod momentalnog ozarenja, čedo kratkorajnog izleta misli i osjećanja umjetnika, u stvari je uvijek rezultat upornog, višegodišnjeg mukotrpnog i teškog rada. Saturn u Devici ne mora biti dogma, ali će joj on biti ujedno i najbolji saveznik, kao i sasvim suprotno, njena granica ili protivnik čak, jer dogma može biti vjera kao istina koja se ne dokazuje ali ne i razumjevanje koje Saturn tu hoće a koje po suštini forme protivriječi vjeri jer ne vidi uvijek logika natprirodno, što ne znači i da su neminovno konfrontirane. Vjera nije teorija za čovjeka pa ako kao 8 polje od Vodolije = Čovjeka, traži provjeru u Devici, onda se pada na dno najjačeg i najpogubnijeg nihila i ateizma tada jer sve biva relativno zavisno od koje premise Saturn podje, a poćiće često od one koja nije blagoslovena i lako postaje najveći protivnik čudesnog svijeta preko puta u znaku Riba. I tako se rodio Karl Marks sa dijalektikom materijalizma ponajprije, a Josip Broz sa Saturnom u Devici 0 Mjesec 120 Mars ( siromašni seljaci, radnička klasa, proleteri, koji dobijaju stan od države, radne akcije itd. ), prihvati jednakost za seljake i radnike ukidanjem svakog feuda. Što nije toliko loše kao ideja koliko kao sistem teško opstaje. Marksizam jeste Saturn u Devici kao teorija ali i Vizantija kao pravilo. Tu su svi zakoni morala praktično provjereni, pa i propisi koji važe stoljećima, tako da se Vizantija cijela čuva baš Saturnom u Devici. Da nije bilo Saturna u Devici ne bi bilo ni Teofana Grka sa strogom formom živopisanja, niti njegovih naslednika Danila Crnog i neponovljivog Andreja Rubljova kojima se ne dopade njegov rad ponajviše zbog njegovog straha od boja, što nije ništa drugo nego strah od života, strah od vjere i znaka Riba od kojih jedino zazirati Saturn u Devici može, pa Andrej promjeni dotadašnju hladnu i strogu predstavu koja više primalni strah od Boga iskazuje, i svetitelje počinje da oslikava najčistijim nijansama nježnosti i samilosti sa karakternošću andjeoske ljudskosti. Oslikavajući neprevazidjenu Trojicu morao je da se udalji od stoljećima ranije prihvaćenih formi, i progovori filozofski o smislu dogme trojstva kao mogućnosti harmoničnog jedinstva protivriječnosti, a ujedno se vidi strastveno tugovanje za tim jedinstvom, želja za njim, ubijedjenost u njegovu neophodnost i mogućnost. Ovo je zapravo nadublji Saturn u Devici koji je zaronio formu u Ribe, kao poluostrvo što se kao pramac zariva u more, i zaista stvara sad dijalektiku boje, 100 godina prije Preporoda i Rafaelove Madone! Kako se veličanstveno forma iz ideje neponovljivo spustila u harmoniju, a ono drvo nalik hrastu iza likova, nije ništa drugo no sjećanje na Saturna iz kog je sve nekad davno krenulo, sjećanje na učitelja Sergija Radonješkog.

Rekosmo da je Saturn u Devici radost pregalaštva, rad kao ljubav, mišljenje koje prikuplja sve od umotvorina do arhajskih riječi pa pravi enciklopedije i leksikone stranih izraza, gleda u porijeklo jezika, izučava i pamti, pa se lingvista zove. Promišlja i radi podjednako lako, logika i analiza prednjače. To je i rano jesenja ispucala, žedna zemlja sa mahunama i šašom na sve strane kao i što su poljoprivredne alatke, ambari, strašila u polju, stožer na gumnu oko koga se vrše žito. Niko od njega ne umije vještije otkovati kosu, niti nasaditi držalicu od motike ili od oka napraviti jaram za volove, pa iako podje nekom za rukom na tren nekad, ne može tako i zadugo ostati jer je ovo istinska ljubav ka drvodjeljisanju, svakojakom majstorisanju. To je i vodenični kamen i svaki mlin, pa i mlinar na Rajni koji dodaje svom prezimenu ime ove rijeke, dok njegov slavni sin pravi Čas anatomije. Rembrant slavnu sliku a Danilo Kiš knjigu, zahvaljujući Saturnu u Devici koji mora biti anatomija i čas i stomak i želudac. A i tuzlanska sol i svaka druga kamena, koju deda u bisagama na magaretu nosi daleko i trampu prvu čini. Pa ako kod nekog vidimo dovoljno soli u želudcu, organizmu uopšte, moramo reći visok pritisak možete imati, mada Saturn je tu i mjera ( kantar je on ), često i oskudica, škrtost, tvrdičluk, pa taman koliko i treba, pritisak je u normali, recimo, zavisno od cjelokupnog horoskopa...

Naravno antički mudraci, filozofi i učitelji čovječanstva, prije svih jesu, sa položajem Saturna u Devici. Podjednako sa ovim iscjeliteljima duha prvi ljekari i začetnici moderne medicine su ovdje nastali. Arhetipovi Jungovi su ovo, astrologija i psihologija su odavde ponajprije nastale, kao i psihoterapija. A u današnje doba udaljenosti od sela i prirode, uopšte života sa svim slobodama naočite malogradjanštine, ljudi sa ovim položajem često su obrazovani, inverzno - odbrambeni, zadrti ateisti i natenane sa važnošću, ushićeni depresivci, što po vas dugi dan bave se iscrpljujućim metežnim rabotama njenog veličanstva, - može biti a ne mora - pretpostavkom. Isto tako kad je duh degradiran to su oni koji ponavljaju neke izlizane riječi u svakoj drugoj rečenici kao što to nekad bi čuvena paradigma, a danas transparentnost i naročito zastupljen pojam - ispoštovati?!! Ni tuce lingvista ne može pronaći ružnije zastupljeniju kovanicu od ispoštovati. Ali posrnuli Saturn u Devici u današnje doba kao što čujemo sa svih strana, olako može. Kad smo već kod riječi, valja reći da je ovo i naše štokavsko nariječje koje nam Hrvati maznuše u 19 vijeku ispred nosa i dragovoljno se poslužiše njime, izostavljajući svoje kajkavsko i čakavsko u standardizovanju jezika kao vječnu rezervu, jer Saturn u Devici jesu hrvatski ( a i slovenački ) intelektualci koji praktičnost i dovitljivost vukovskog jezika ne mogahu a ne pozajmiti. Ah, da, to je i bard balkanske, latinične misli, bar u ovoj rečenici koja poziva na strah i opreznost - Bojim se hrvatske kulture i srpskog junaštva, dragi Miroslav Krleža, mada ga vjerovatno lakše uočavamo kao Saturna u Vagi.

A kad se led prospe pred žetvu znači da će i jesenja inflacija skočiti pod oblake od nikad dovoljne isplate seljacima, kao drugo polje od Lava koje ako nije siromašni srpski trezor, a ono sigurno jesu minimalne devizne štednje neke države. Mada jeste i prejaki srpski, predratni dinar za koji su se dobijala 4 dolara. Bijaše tada sušara šljiva na svakom koraku a i po svijetu kompota od istih koliko hoćete. Bijaše nekad i brodogradnja jaka od Malog Lošinja pa naniže. Bijaše tada a nadam se da postoji i danas, na daleko čuveni kamenolom sa najbijeljim kamenom na svijetu. Bijela kuća u Vašingtonu od bračkog kamena pravljena prije je Saturn u Lavu, ali kamenolom i radnici kao radnici, jesu Saturn u Devici, pored mora sa tankim pijucima i klinovima što odvaljuju ploče od kojih je mnogo šta što vrijedi na Balkanu, a i u svijetu napravljeno.

Kao 12 kuća od Vage, od umjetnosti i žene, Devica sa Saturnom od nje, jeste najpotresniji vapaj za istim kroz najžalosniju samoću. Biti sa Saturnom u samoći Riba jeste odabranost, biti u usamljenosti Device jeste presuda često jer ne postoji daljeg mjesta od vjere i Boga odatle niti ujedno većih strahova i fobija.

Kao što su to svi kosturi i podupirači nekadašnjih lijepih gradjevina, dorski, jonski, korintski, tako je Saturn u Devici stub koji formom umjetnost na svom stradanju uzdiže u Vagi. A od Škorpiona 11 polje, kao sudionik, prijatelj sudbine, svega što polako nestaje, to je čovjek kada je star sa žućkatom sijedom i sasušenom kao jesenje lišće, glavom, kojoj je blizina smrti zaoštrila crte lica i koja će oteti i njegov jezik - pa odatle imamo čuveni Markesov roman o samoći, ali još prije ime drugog njegovog naslova Jesen patrijarha.

Jesen, jesen,..., ko gorda carica i bajna što na polju stoji, povladjujući poslednjim toplim i srdačnim pokretima šumskih figura, ravnomjerno kao kontura kreće se život čovjeka, dok tiho i nježno u daljinama liju se boje mladosti, boje, koje kao da je čovjeku došapnula iz nekog klasičnog romana, zamišljena ljepota ruske jeseni: hladnoplave, kao jesenje nebo, zlataste, kao šume u poslednjoj odjeći, rozikaste, kao spora oktobarska zora...Poslednje boje smorenog i polunijemog ratnika života, boje što ga ispraćaju u led.