Ovo je omiljena priča jedne velike glumice koja je ujedno i profesor dramskih umjetnosti...Nikad ljepše komplimente nisam dobio nego tad.

Eh, koliko sam do dana današnjeg pogrešno uradio horoskopa - Boga pitaj, čak, nekada pomislim da sam u svakom omanuo, kako trezveno sa umišljajem tako i ljudski bez umišljaja. Sa željom čistom i uzvišenom znao bi se zalećeti na vjetrenjače apsurda ko niko prije mene, i što bi se prije sudario sa tajnom i raskomadan bio na hiljade djelića, to sam se više nasukavao na hridi ravnodušne, izložen ko strašilo na zrake kosmičkih besmislica, blijedeći sve više i upijajući žedno sebe zajedno sa mukom tuđom. Nekad nisam ni znao da li sam to ja ili procvala avet koja podražava sjenku moje sumnje u svim putešestvijima tuđih karaktera što su se preslikavali u meni i tako me nadmoćno vukli sobom u svoje špilje, puštajući me rijetko kad na putić što se prema osvjetljenom Pantenonu okomito diže. Zatočen tako svojim prizivanjima dobio bih ono što sam i tražio, niti manje niti više. Ne, nisam ja taj koji je nazvao zvjezdice - nebeskim pakosnicama, one nisu ništa krive, one su bile i ostale moje vjerne ljube, već harem koji sam pravio od njihove nade prevazilazio je moja đetinja uvjerenja, pa sam raskolačen, otvorenih usta osto zagledan u sebe kroz njih, ko Mjesec u rumenu zoru dok bi mu lagano vlast preuzimala. Razdanjivalo se katkad i pred Mjesečevim očima, dok bi kolo, koje sam pleo od pruteva tuđih energija što su brazde duboke pravili, naslućivalo cilj, odvodeći me pred sudiju strašnog - moju savjest, što me proganja zbog miješanja u tuđe atare, koji su bili skloništa od zvjezdoznančevih nasrtaja što mjeru stida pred tajnom nema, ma kako uviđajan bio.

Savjest je počela da se pita onog časa kada je spoznala da SUTRA NE POSTOJI BEZ BLAGOSLOVA SRCA! A, i to vječno dvumljenje kad je astrologija u pitanju - kako od tuge napraviti nauku i spoznati šta srce hoće, kad misli možda nikada ni naslutiti neće koliki je svijet osjećanja, je iznenada dobilo na značaju. Da li je i najveća ljudska blagodat ta, što se ne zna šta ce se sutra desiti sa čovjekom? Šta to treba još čovjek da sazna kad je već izmislio sve viceve o plavuši nespoznatljivoj u svoj njenoj čednosti, a sebi se narugo pa prihvatio patnju vrijeđajući svoj ideal neuhvatljivi bar na taj način, pa da još mora trčkarati za mislima u Uranskoj krivini ne bi li dobio još neki odgovor? A, ako već jurca za tajnom, da li je dovoljno vjerujući, da li vrijeđa svoju dušu koja je najjača kada je prepuštena besputnom beskraju? Ili, to on samo hoće da preduprjedi svoja iskušenja ili da doda još veći teret na strminu kad djavo dodje po svoje? Izgleda da je hrabrost velika biti Prorok, mada isto toliko i irelevantno, jer ima nešto lijepo i nevino u neznanju ljudskom pogotovo onda kada čovjek nema ništa drugo do vjeru da će sutra biti novo jutro, ma, kako neko vračo da nikada ne svane. To svanuće, je objavljeno još onda kada su Proroci imali smisao, a ponajprije je podložno slobodnoj volji koja drijema u covjekovom srcu. I polako dolazimo do momenta kada se moramo upitati da li astrolozi stvarno umišljaju kako poznaju tajnu slobodne volje, a ako je i poznaju je li ona onda slobodna? Jer drugačije je nemoguće odrediti šta će biti sutra, kada sve parametre volje, intelekta, ambicije, snage, emocije, poništava slobodna volja sa svojom slobodom jer neće ni ona čak da zna šta će sutra biti, a kamoli neki Saturn ili Uran što podražavaju određeni put, ali ne i onaj pravi koji sveukupno duša bira. Zato, što put nije određen nijednom logikom, do ljubavlju koja na silu ne misli. Jeste, i patologija ima svoju ‘ljubav’ koja se ne može odrediti jer spada u domen osjećaja životinje u čovjeku, a kamoli etirična ljubav što “navodi” na prelest i veće duhove. Ipak, samo srce - srce može osjetiti! I niko više! Zato je astrologija kao nauka suvišna i sumnjiva ko nema tvrdu vjeru ( a, nekada iako je ima, opet ispada suvišna, jer se duša ne pita o tajni kraja, ona tek žudi da se ulije u veću dušu ), a i nesumnjivo najteža i najambicioznija zamisao naivnog čovječijeg intelekta u osvajanju tajne tuge i ljubavi! Baš zbog ovoga je ujedno i najvrijednije znanje o čovjeku. I nije problem što će Bog zamjeriti čovjekovoj radoznalosti dok ležeći na plastu sijena slamkom šara po nebnom uglu tražeći draganu svog života, već što je ljubav poprimila vještačke elemente, ako se počne tako sabirati i oduzimati, pa više na masku liči, masku koju raznorazne američke babe nameću svojom senilnošću, da ne kažem težu riječ. Ma jok, šta su američke babe krive, takve bi bile i naše da su došle do izražaja, a i uvijek su babe snivale ono na šta mladost nije natrčala, već je problem što mediokriteti prihvatiše dubinu i ozbiljnost njine senilnosti! Da su bar svoju samo afirmisali bilo bi podnošljivije, ali avaj, oni se nakalemili na tudju pa ko pandemija haraju svijetom. A, sve zvučna imena daju svom nauku, te kob, te sudba crna, te neumoljivo, nepromjenljivo, zabetonirano i u tom stilu. Pa, iz toga, apokaliptične prognoze za Novu 2003 godinu, jer nema dobre prognoze ako se nešto strašno ne dogodi?! Jok, Treći svjetski samo što nije došo, evo iščekujemo ga od 1945 godine pa vjerovatnoća postoji uvijek, sve od sada do smaka svijeta! Ne umiju ni da utješe ovakvi likovi ko ove snaše ovuda, nego crna magija, karma traži tako i tako od tebe? Da, a šta li onda traži slobodna volja, šta li misle, je li jača ta njihova interpretacija karme od slobodne volje? Da se samo ne čeka tren kada će neki diletant izmaštati i hrišćansku astrologiju pa da sve ovce budu na broju? Valja se, nije zgoreg, još to nam fali! Svuda tražiti, svugdje zaviriti, svima vjerovati, sem sebi i svom srcu. Kakvo srce, sada srce nije to, ono je “određeno” onog dana kada je tobože izgubilo slobodnu volju? O, srdašce moje senilno, dokle ćes čekati red svoj?

Kažemo, da sutra ne postoji dok srce ne blagoslovi dan koji treba da se rodi, dok samo ne izabere da se sutra rodi, ma kako naivno izgledalo, ma kako po strani i nejako često bilo, pred demonima svakojakim što haraju ovim svijetom! Da, srcu je ostavljeno i da bira tačan datum, sat i mjesto svoje smrti, u nesvjesnom. Jagnje ide pod nož, ne rado, ali ide, kako bi se grešni što prije očistli preko njega. Zato se i rodilo da drugome pokaže put, zato ljubav i postoji da bi se drugom poklonila i tek tada bila radosna. A, ona kada se poklanja mora prividno da se žrtvuje da bi se nanovo rodila kao jača, čistija, bliža uzvišenom stanju kroz potomke ili dijelo koje ostavlja. Ljubav dijelo daje, ljubav znanje daje, i onda kako se može misliti bilo šta u astrologiji naročito apokaliptično a da se srce ne upita? » Ništa nije izgubljeno dok se ne izgubi« je misao patrijarha Pavla povodom dešavanja na Kosovu i sada kako god svi parametri ukazivali ( Mars, Saturn, Uran, Pluton itd ), kako planete loše pokazivale situaciju spram Srba na Kosovu, odnosno »očigledno«, zar nije ostavljeno opet samoj duši, samim Srbima da odluče čije će Kosovo biti? Dovoljno bi bilo da se svaki čovjek istinski pokaje i pomoli za bilo šta a kamoli za Kosovo pa da se situacija promjeni odmah, a dok postoji takva i najminimalnija šansa, utopija dok postoji zadnja, astrološka predikcija biće nepotpuna, netačna odnosno relativna u najmanju ruku, jer se ne zna šta će cjelokupna duša da uradi na kraju, šta će ljubav naša napraviti, a to se čini nemoguće izmjeriti planetama čistim racijom? Ili se samo meni čini, ne znam, ali i kad se ponekad da šta naslutiti, osjetiti, potrefiti, da li se može uvijek zaviriti u srce i znati? Šta da radimo sa slobodnom voljom onda, koja nije podložna nikome osim Tvorčevoj volji? Ostaje samo jedna alternativa, opasno teška, najteža? Gledati iz sebe, jer se i u nama nalazi duša božanska koja svjetlost ište, pa subjektivizmom ma kako on u nečistom bio, izdići se iznad svega, iznad samih planeta i pokušati ih sagledati, optrčati im sfere do kraja, a sve ljubavlju srca svoga koje jedino i može osjetiti drugo srce, drugu dušu. Jedino tada nešto možemo spoznati, iako smo se ovom rabotom i počeli baviti da bi valjda sebe kroz svijet upoznali i obrnuto ili jedno te isto, sagledali sebe u moru sličnih elemenata koji mogu imati konstantu samo u jednom, samo u nama! Sve ostalo je relativno iako nekad astrolog i dodje do najtačnije prognoze šta će sve odredjena planeta biti kadra učiniti, ali to je slaba vajda dok ne zaronimo do sebe, pa iz sebe u nepregledne visine odapnemo misao, do drugog srca, baš tako do drugog srca, jer tu se osjećajem mora ići. Vještinom koju osjećaj stvara i ničim drugim. I tu smo tačni kako kad, nikad egzaktno osim ukoliko ne osjetimo do kraja emocijom ( a to nije uvijek dato ), jer poslednje opet daje slobodna volja, a ona mora imati slobodu, tj. nelimitiranost. Zato kažem da sam vjerovatno pogrješio u svakom urađenom horoskopu ukoliko nisam osjetio takvog čovjeka iz sebe, ukoliko ga nisam do kraja preveo sebi, ukoliko ga nisam vidio i u svom horoskopu. Baš tako, svi ljudi kojima sam radio horoskop, njih hiljade, svi su do jednog dati u mom parčetu neba, u mojoj karti. Često, mahinalno pogledam nečiji horoskop pa produžim priču koju jedino prepoznajem, pričam o sebi kroz njih, pronalazim ih do kraja u mojoj natalnoj karti pa mi baš zbog toga oni katkad i kažu da ja i nisam astrolog već vidovit. Kako neće takav način gledanja biti vidovit kad je astrologu poznat oduvijek! Sada je teško kod sebe uvijek vidjeti Napoleona ili mesara ili pisca ili skijaša skakača Hanavalda, ali im moramo dozvoliti nijansu življenja u nama, pa samo tim načinom osvjetlimo tajnu, prepoznamo je do kraja i Uranski zajašemo vazdušni jastuk znanja i produžimo skok u nepoznato, možda i do tajne koju slobodna volja nosi.

Dok vam o ovome pišem sjećam se kako sam takvim načinom gledanja, jednoj baki iz Kumbora dok je kao stalni slušalac pratila moje emisije, rekao dan kada će biti moguća operacija desnog oka, ne znajući čas rodjenja, osim da se rodila istog datuma kao i Van Gog, Pronašao sam je u mom horoskopu kao vezu tog momenta sa mnom, kao MO 0 NE u Sa u 4, kao ženu izuzetnog vjernika, ženu katolkinju, ali i ženu koja je slijepa od težeg oblika staračke katarakte zbog 180 SA, kojoj su već rekli ljekari da nema više ni šanse da ikada progleda. Upitao sam je da li se svakog dana moli kako pravoslavnim tako i katoličkim svecima, MO 0 NE mora biti u moru slanom i slatka voda, a u slatkoj vodi i nafta ( pa baš zbog toga i ima nafte u Crmnici kraj Skadarskog jezera koje je ispod nivoa mora itd ), a kod čovjeka bar dvije vjere zastupljene ili sad jedna ista sa varijacijom itd. To mi je već bio znak da je u mom horoskopu prepoznatljiva, i onda sam gledo da je spremim na Cetinje zbog 60 stepeni od moje Vodolije tj. Sunca 60 MO, ali u tačan dan tamo nekog 17. juna. preko tranzita mog horoskopa. Kada se pojavila u maju mjesecu kod ljekara i rekla mu da hoće da se operiše baš tog 17. juna, on je rekao sestri ne pitajući za razlog, iako se čekalo na red 4 mjeseca, da tako i bude! Od 5 operacija tog dana, njena je najbolje ispala! A, ja bio sav pretrnuo, šta rekoh ženi, ajde znaj šta ja sve ne umišljam u glavi? Ali, nije bilo nikakvog problema još od momenta kada je rekla da se zove po Djevi Mariji, onda je moj horoskop bio ispunjen do kraja, em, more, em vjernik, em isto ime što ga predstavlja MO 0 NE u 4, pa nije čudo da se ta žena sa svojih 79 godina svaki dan pomoli za mene kao i za doktora koji je operisao, zajedno sa svojim bliznjim, ravno 8 puta u zadnjih skoro 5 godina! Ne pričam vam ovo tek tako, nego zbog radosti da eto, tamo neki astrolog zaslužio da ga neko pominje dok god je živ, svakog dana 8 puta, a da mu nije taj neko rod najrodjeniji! Ili možda jeste, zbog vjere u koju nisam sumnjao, a od koje rastu i pomorandze u njenoj bašti ko nikome u kraju, a koje ja dobijem svakog Božića na poklon, i to cijeli paket, koji je ona lično ubrala, složila i poslala poštom! Malo li je, pa nek je i od horoskopa zaslužiti tako nešto. Neponovljivo osjećanje časti me snašlo, a došlo kroz ovaj vid tumačenja osjećajem iz svog horoskopa, kao monomanija koja je naslutila cijeli svijet oko sebe. A kod svakog astrologa je tako nešto dato, kod svakog stoji neka baka Marija, jer mu odavno u srcu živi ona prava pravcata u koju nikada nije ni sumnjao, Marija na koju se spusti Duh Sveti koji jedini može biti ljubav koja zna šta će sutra biti.