Sa urednicom Astrologosa, Bojanom Nenadić prije par godina pisao sam -
Šta su bili jedno drugom - Ivo Andrić i Isidora Sekulić?
"Ja nisam mnogo siromašna, i novaca mnogo željna, ali sam dobrote, pažnje i mekog tretiranja prostački željna" Isidora sekulić - "Moj krug kredom"


Bojana Nenadić

Za života možda nedovoljno priznata u zvaničnim krugovima, najprosvećenija žena svoga doba, akademik Isidora Sekulić, književnim perom zadužila je još i svoje savremenike, dok zauzvrat od svoga vremena nije dobila ništa! Zbog te nepravde, književnica je osetila samoću i u javnom i u privatnom životu.
Ipak, Isidoru su poštovali dubokoumni i obrazovani ljudi ondašnjice, čije stvaranje i ugled nisu bili u zavisnom odnosu od tadašnjih ocena koje je javnosti diktirala jedna zahladnela, poslušna i kratkovida mreža bliska vlastima.
Ivo Andrić bio je jedan od njenih retkih prijatelja, a to je prijateljstvo nastalo pre svega iz Andrićevog iskrenog poštovanja Isidorinih rukopisa i njegovog vida za njihovu vrednost. Sama Isidora na druge je uglavnom blagonaklono gledala. Nije zamerala ni onima čije je tekstove lektorisala do besprekornosti, pri čemu bi ih lakše sama napisala. O takvom njenom pozadinskom radu malo se zna, što je ona bez sujete činila za imena mnogo manje važna od njenog. Kažu da je u svojim književnim kritikama bila puna hvale za druge, a da su joj negodovanja bila retka i da ih je iznosila neupadljivo. Suočavana sa spoljnim neredom u vrednovanju znanja i stvaralaštva, Isidora je zahvaljujući duhu ostajala pribrana, uzdržana i oslonjena na mali broj ljudi čije delo se izdizalo van uobičajenih pokušaja. Andrića je u tom smislu smatrala ne samo dostojnim kritičarem svog dela, već joj je njegovo mišljenje bilo veoma važno. Još pre njihovog upoznavanja postojalo je obostrano duboko poštovanje i potreba da jedno drugom iskažu potvrdu tog poštovanja.
Horoskop Isidore Sekulić već je analiziran i objavljen u Astrologusu br.4. Njen život i delo oslikani su u punoj planetarnoj simbolici. Ona je živela više duhom nego događajima, pa je tekst i nazvan "Horoskop petog elementa".

Šta se zapravo događalo između Ive Andrića i Isidore Sekulić, kako su oni gledali jedno na drugo, šta su osećali?

Boki Đondović i ja, pokušali smo da odgonetnemo šta se u prošlosti događalo, jer veliki ljudi u svojim horoskopima isto toliko velike ljude nose u punoj simbolici, a u vremenu u kome su se susretali davali su punu snagu planetama i iz te snage su se i prepoznavali.


Mars i Jupiter u Strelcu u VII, Sunce u Vodoliji (Isidora Sekulić)

Da će Isidoru Sekulić privući, tada već stvorenog književnog kulta, Ivo Andrić, nedvosmisleno najavljuje Mars konjunkcija Jupiter u Strelcu, Jupiter u VII, vladar VII, vladar Strelca. Kako njen ljubavni život nije bio naročito bogat, naprotiv, zvanično oskudan, imala je jedan kratak brak u inostranstvu, Isidora je morala imati očekivanja za jednog sasvim velikog, od duha i oštrog uma sačinjenog čoveka. Mars i Jupiter 60* Sunce, a njena ženska nadanja, njena podsvesna prizivanja i u svesnom prepoznavanja, videla su onog koji putuje, putopisca, jasnog, istinitog, na potpunu istinu obavezanog, na moral iz učenosti, strogog u definisanosti ideje duha, slobodnog. I videla je budućnost: ... On granice neće poznavati, za njega će i učeni biti učenici, mnogi će Marsovi hteti da dostignu njegovu misao, a biće samo slični njemu u mladosti. On će biti poliglota, nemerljiva vrednost njegovog dela biće nagrađena. Daleko će se čuti, a on će još dalje otići. Već izlazi iz Strelca, Jupiter koji je spreman i na samoću Jarca, u mudrosti samodovoljan, ali u osećanju ipak širokogrud. Jupiter koji je prošao put misije sopstvenog jata zvezda. Isidora, Uran u Lavu, žena koja se već delom narugala svim voljama u njihovim nametanjima, morala je videti nekog ko je bio Mars i znala da će postati najsjajniji Jupiter svog i budućeg vremena.
Iako u događajnom, materijalnom svetu njene potrebe nisu gledale svoje ispunjenje, jer i nisu bile potrebe za fizičkim događajem, već potrebe za osetnom senzacijom, Isidora je tražeći objekat poštovanja kroz muški princip, intelektualno i mentalno sama zaokružena, ispunjavala ovaj svoj aspekt tako što je jednom svesnom namerom i po sopstvenoj proceni stavljala na pijedestal muške vrednosti koje je upravo Ivo Andrić posedovao: moć nadilaženja svih sudbinskih zamki koje čoveka skreću sa puta odmerenosti, puta neophodnog za potpuno predavanje uma, duha i tela umetničkom stvaranju. Andrićev život kao i delo bili su besprekorni. Lucidnost tog savršenstva iz Strelca koga Uran trigonom i čini genijalnim Isidora je prepoznavala iz sopstvene spremnosti da se odrekne svega što je nedovršeno i što nije apsolutno dobro.
Zato ono spominjanje njihovih potreba za uzajamnim poštovanjem, s početka, nije potreba umetnika da drugi dostojan umetnik proceni njegovo delo. To je bila jedna sasvim ljudska potreba, obojena polnim poravnanjem. U ono vreme, Isidori je s obzirom na sve dotadašnje okolnosti i osećaj ženske prognanosti, Andrićeva naklonost predstavljala naročit dokaz prkosnog održanja visokoumnosti jedne žene.
I kao što svaki odnos među ljudima i svaka veza neraskidiva u duhovnom nosi u sebi tajnu svoje moći, intrigu svoje održivosti i snage, intriga njihovog odnosa, usudiću se da pretpostavim, je ta, što u svesnom mudrost voli mudrost, a um se sladi istinskom razumevanju, pa se rađa emocija koju biće svesno daje, da bi radost živela u duhu.
Kako se Isidora već u sebi odrekla praktičnog ostvarenja nekih svojih želja i protivila se svojoj volji, koju je smatrala nižim oblikom podređenosti običnim željama, od Jupitera 60* Sunce, do Sunce ipak 180* Uran, sve je ostalo na Uranovoj ekspresiji Jupiterovog morala. Kao da su znali...


Boki Đondović

Sa velikim poštovanjem i zebnjom, skoro prikradajući se, prilazim ovoj duhovnosti nadnoseći se iz prikrajka nad obrise od onoga što bi tamo trebalo biti, na osnovu saznanja iz ocjena svjetskih poznavalaca lika i dijela, jednog neuporedivog mislioca, estete, filozofa, uopšte genija sa ovih prostora i nepomišljajući da možda mogu dati i svoj sud iz ugla nekog ko pomalo naslućuje zakone svemira kroz zvijezde, koje bijahu na nebu kada se rodio Ivo Andrić. I ne samo što mi je nespoznatljiv kroz dijelo, nego nemam ni valjane podatke koji bi svjedočili o tačnom rodjenju i pomogli mi da se opredjelim kojoj bi se strani karaktera okrenuo i sebi olakšao bar mrvu nedokučivog? Tajnovit kao njegov život, datum rodjenja sam dobio posle dužeg traganja, dok će mi tačan sat ostati nepoznanica! Mada bi on mogao biti rodjen u bilo kom dijelu dana, tog 09. oktobra 1892. godine, a da predstavlja podjednako dobro, sve ono što znamo o njemu kroz zapise, svjedočenja savremenika, odnosno u onom što jeste u književnosti, i tim zavara i najvještijeg astrologa ukoliko bi se usudio pronaći tačno vrijeme rodjenja. Pa, baš zbog upečatljivosti čini se i nepotrebnim usitnjavati vrijeme dana kada se rodio, jer je jedinstven bar kao cijeli taj dan što podari na hiljade rodjenja na zemlji!
Prvo što primjećujemo to je nesvakidašnja nadmoć harmoničnosti nad bilo kojim dijelom i oblikom karaktera! I ne samo u saznajno-filozofskom, već i u onom što čini i osjećanja jedne ličnosti, ma kako i njemu kao i svakom drugom čovjeku zadavala dosta poteškoća i na momente činila ga očajnim, on ih je mogao umiriti ponajviše i sigurno ih je mogao prevesti jednim darom što iz beskrajnog spokojstva i mudrosti stvara staze koje liče životu većine ljudi, pa ih isti ljudi i čitaju kao da čitaju svoj karakter. Ponajprije bi se moglo reći da je toj lakoći bilo dozvoljeno da zaživi u tolikom obliku iz nedostatka libida ili usudio bih se reći mogućnosti "upravljanja" nad libidom, koji bi rušio mir u onoj mjeri u kojem ga nose slični stvaraoci? Kad neko jednom spozna tugu na ovoj zemlji kao konstantu svega, kao što je to Andrić mogao, onda se sigurno svim svojim bićem trudio da kako kroz dijelo tako i u sebi sve one energije koje bi narušavale, i koje su i u najmanjem podsjećale na rušilačku energiju koja stvara krivicu, a iz krivice patnju, naposletku možda i libido sam, zaustavio ili bar preusmjerio u neku drugu deltu, iz koje je veličanstveno dijelo nastalo? Ovo sve slutim, zato što je tema - jedna moguća ljubav Andrića i neuzvraćenost emocije na divljenje i naklonost koju je imao od isto tako velikog savremenika Isidore Sekulić!
Pokušavam dokučiti da li bi jedan Crnjanski kao ravna veličina duhovnosti, isto tako u dvadeset i nekoj godini, dakle u naponu mladosti, kao čovjek mladji godinu dana od Andrića gledajući godine dešavanja takve situacije, kao jedan Škorpion, mogao samo istinski da poštuje i drži na distanci jednu Isidoru, koja mu se divi? Ili bi vjerovatno bio naklonjeniji svom strasnom biću koje ne gleda na učtivost bilo kog tipa.
Tajna se možda krije i u položaju planeta? Sunce, Merkur, Saturn su u Vagi, gdje dadoše pretjeranu odmjerenost i otmenost duha, dok Mjesec, Neptun, Pluton u Blizancima podariše lakoću mislima da definišu pojedina osjećanja, pod nadzorom Marsa iz bespolne Vodolije, koji predstavlja sve one energije, pogotovo dinamičke, koji pravi hiljade trigona skoro sa svima nabrojanim - Uranom u Škorpionu, Jupiterom u Ovnu i vladarem horoskopa Venerom u Devici, koja liči na Isidoru Sekulić, i ne samo nju? Venera planeta radosti, osjećanja prije svega prema suprotnom polu, bila je zatočenik ne samo zbog Device nego i u lošem aspektu Mjeseca, Neptuna i Plutona u Blizancima. Taj položaj koliko predstavlja neizraženu Veneru, toliko nam prikazuje i zatočeni Mjesec, koji osjeća ogromnu bol, a koji je baš iz takvog osjenčenog i ogradjenog prostora vjerovatno stvorio i njegovo najznačajnije dijelo (po mom skromnom sudu), » Prokletu avliju «. U toj mreži snova i misli, u tom začaranom istočnjačkom melosu sa turcizmom neprolaznim, vidimo i lepezu ženskih likova sve od Anike i Lotike, Mare Milosnice, Ćorkanove Švabice, do Saide, ili Jelene iz Krakova (gdje studira na Jegalonskom univerzitetu) ili Isidore Sekulić i mnogih drugih za koje ne znamo, kao i životne saputnice kostimografa Milice Babić. Sve one dijele mjesto svoje što u - Mjesecu u konjukciji sa Neptunom i Plutonom u Blizancima, što u - Veneri u Devici koja je pod lošim uglom prema njima, stvarajući koliko haos, toliko i jednu šarenoliku potrebu emotivnog i estetskog, koja je u njima obitavala, što kroz dijelo, što u životu pravom. Kao što mu je imaginacija bez pretjeranih uzleta, više ide ka logici nego iracionalnom i metafizici, i više definiciji koja stišava strasti nego raskalašnoj slobodi kojoj je dozvoljeno da živi kako osjeća, kao što ni Turci ne dozvoliše tadašnjim ljudima u našim krajevima, tako mu i ljubavi više podsjećaju na okvire u kojima su strogo isparcelisana svojstva i načini iskazivanja osjećanja. Postoje »Anikina vremena«, gdje ima prividne slobode, jer je takva sloboda od Venere 90* Uran, više je oslikana kroz posrnuće ljubavi i bludnost, kao i neminovnost u kojoj ljepota blijedi i u kojoj duša počinje da vene zbog amoralnosti kao posledice. Ta čednost kojom se brani od grijeha upravo je regulisana sa odbacivanjem libida ili njegovim smanjenjem na najmanju moguću mjeru što njemu i nije bio izgleda problem toliki zbog već navedene karakternosti. On, koji nosi Saturn u Libri što poznaje vrijeme u kojem ljubav tvori, je stvorio veliki osjećaj moralnosti i umjerenosti kad je u pitanju akcija, traganje animalnim zbog odredjenih potresa u emotivnom koje stvaraju ove planete u Blizancima, kao i vladar Venera u Devici koja nosi sobom djevojke koje su više učene, stidljive, povučene, odbojne, hladne, i koje ne nose ništa animalno u sebi, jer da nose ne bi nikada ni mogle da sretnu momče iz Travnika, jer ih je on stvorio takvim iz sebe? Naposletku, zavodljiviji je, podatniji, smjerniji, otmeniji, poslednji imaginarni lik iz bilo koje pristojnije literature, no i jedna žena koja mu može naići u mladosti? Lako je Crnjanskom napisati »Kap španske krvi« kad je imao napretek iskustva sa ženama, pa otud lik kurtizane Lole Montez? Ali kako napisati drugačije nego što je napisana sa ovim karakterom » Jelena, žena koje nema «, jer je tu pisano dubokim pjesničkim snivanjem o svoj silini i potrebi za ljubavlju? Kako da ne proleti skoro cijeli život bez stvarne ljubavi, kada se sva pretvorila u riječi i misli o idealnom i eteričnom, što je poznata čistota same Venere u Devici? Pa, je prirodno moralo da prodje vrijeme i vrijeme, dok se ne bi jednog odrekao da bi drugo ljubio, libida koji je prešao u stvaralaštvo, zarad minimuma blagog i obrazovanog, uravnoteženog i nadasve prijateljskog, sestrinskog oblika koji ga i osjeća i razumije?! Karakternost emotivnog koje bi žena trebala da ima nije harmonična ni u minimalnom, koliko je on sam, kao što nijedna nije ni osmjeh nosila, a kamoli radosti pobudjivala i koja bi prijala tom vječnom neženji i velikom poznavaocu ženskih osjećanja, kao što to Saturnu u Libri jeste. Da, oženio se u 66. godini sa kostimografom Milicom Babic, MO 0* NE u Ge, i sa njom sigurno doživio ljubav, ali zrelog, pronicljivo-sigurnog i racijom kontrolisanog vremena, koje neće izazivati dubine - da se pitaju više no što stvarnost može podnijeti, izazvati tugu i narušiti spokojstvo u kome se rodio njegov dar za razumjevanje čovjeka.
A, kako žena može razumjeti muškarca, ako ga ne osjeća? Upravo je ovdje slučaj, da su i Venera i Mjesec u znacima intelekta, a u lošem aspektu su jedno spram drugog, znači da estetsko i emotivno kao i majčinsko u eventualnoj ljubavi koja bi mogla naići, a koja bi Andrića bar radovala na tren, ako ne kao stalnost, nije u skladu sama sa sobom, jer tako nešto u tom dobu nije postojalo, a i danas je nemoguće iako vam se možda čini da slobode intenzivnije žive. Sve ovo nam govori o Isidori koja je učena, vaspitana, ugladjena, a bogami i vrsni stvaralac, ali isto onoliko koliko Andrić nema libido, toliko ni ona nema majčinsko, a kako će je on voljeti, ako mu ni mrvu nije majka, velika u ljubavi kao što pojam majka nosi sobom, što bi muškarca trebalo najprije da privuče ako hoće emotivnu trajnost, ma kako animalnim intenzivno živio? Kad nju vidi kao umjetnika, Andrić joj se sigurno divi, može biti i zavidi, pogotovo kasnije kada je napisala studiju o Njegošu, jer Isidora je ipak ženskog pola, pa se lako mogla zaljubiti u duhu u Njegoša tj. osjetiti ga kao potrebu života, koliko Andrić sigurno nije mogao u » Umetniku i njegovom delu«! Jer samo oni oblici karaktera koje u sebi nosi čovjek, on najbolje i može razumjeti, odnosno njima može i da stvara, a kako Isidora bi žena sa ogromnim problemima u ljubavi, onda je prirodno pronašla svog muškaraca u duhu, kako nekad Andrića tako i Njegoša dok je o njemu mislila i pisala. Jeste, Njegoš ima Veneru u Jarcu konjukcija Saturn i ja tu bolje vidim Isidoru posvećenu stvaralaštvu, nego što je vidim kao nečiju ljubavnicu ili majku koja treba da stvara porodicu. Eventualno je vidim kao ženu udatu za najveći oblik duha kao što i Andrić i Njegoš odista i biše, i ja ću vam prije potvrditi da bi Isidora zavodila i Njegoša kao Vladiku samog, i prelest mislima činila, da bi bila vjenčana u duhu sa duhovnošću jačom, nego što bi mogla biti žena koja onaj minimalni libido Ivin raduje i daje mu harmoniju koju on može ljubiti, iako bi joj kao ženi to trebalo biti možda lakše.
Nailazimo na pitanje koje je Ivo Vojnović u pismu koje piše iz Nice 1919. godine, postavio Andriću: » Šta je sa Sekulićevom, kakav je to rebus?« Onda postoji dokument da je naš nobelovac bio predmet velikog intreresovanja, a onda i velika ljubav Isidore Sekulić, po kazivanju žene pisca dr Nikole Mirkovića, koji je napisao o Andriću jednu od najznačajnijih studija! Dakle, postojalo je povoda za priču, pogotovo što je Mjesec u Blizancima loše postavljen, pa intimnost jedne dame mora da se pretvori u ogovaranja zbog naklonosti prema Andriću. Isto tako je poznato da je Isidora bila ličnost koja je imala prava emotivna trovanja i mnogobrojne optužbe na njen ljubavni život. Mnogi je prikazaše i kao bludnicu koja se zaljubljivala i u mnogo mladje muškarce ( Ivo je mladji 5 godina), čak i u svoje učenike, u šta ja duboko sumnjam, ali da je imala nestalnosti u emotivnom to je sigurno, kako u Andrićevom tako i u njenom horoskopu..
Sve nam ovo može govoriti da umjetnici ne treba da imaju djecu i porodicu, a kamoli da medjusobno ljubave, kao što kaže arhimandrit Justin iz manastira Savina u Herceg Novom! Umjetnici su ljudi iz ko zna koje dimenzije, koji debelo plaćaju svoje dijelo, dijela koja zaista jesu njihova najveća ljubav, dijela koja su i njihova djeca i zavjet za budućnost. Takve posvećenike mogu razumjeti samo oni slični njima, tako da biste ovaj uzaludan pokušaj koji činim, mogli time opravdati, kao što molim za oprost sve one poznavaoce dijela ova dva velikana, ako sam narušio tu prirodnu liniju izmedju čitaoca i stvaraoca više nego što je pristojno i uljudno.